Samoubistvo u centru Loznice u po bela dana: Samoća „povukla omču“?

U centru Loznice, preko puta Autobuske stanice, između kafića i sportskih terena, pronađen je obešen sugrađanin M.Đ.(82).

                   Nesretnog sugrađanina pronašao je policajac, koji je, u tom delu gradu, tragao za migrantima, jer imaju običaj da se tu skrivaju.Stigla je brzo policijska ekipa za uviđaje, a potom i lekari Hitne pomoći, koji su samo konstatovali smrt vešanjem.Starac je bio poznat u čitavom gradu, a posebno u kraju gde je stanovao i gde je sebi prekratio život.Živeo je u stambenoj zgradi, koja je samo nekoliko desetina metara daleko od mesta samoubistva.

                   M.Đ. je živeo je sam, pošto mu je, pre nekoliko godina umrla supruga sa kojom se odlično slagao čitav život. Oboje su rodom iz Rogatice. Ima sina i kćerku koji imaju svoje kuće. Samoću je teško podnosio.

                     -Imam i kuću u rodnom kraju, lepa je i na lepom mestu, ali šta ću tamo sam, kad mi žena nije živa žalio se samo koji dan ranije   M.Đ. komšijama. -Ubi me dosada. Mnogi moji moji vršnjaci su pomrli. Nemam sa kim ni da prozborim .Ovakav život je težak. Deci svaka čast, svako ima svoje obaveze, a dan je dug, posebno noć.

                       Ovaj Lozničanin je, sve do nedavno, bio jako vitalan, ali je, u međuvremenu, morao da se kreće uz pomoć hodalice. I to je, vele komšije, teško podnosio. Poznat je po tome da je, svakodnevno, godinama, išao po zgradama sekao i unosio ljudima drva, a sebi donosio ostatke od uglja prilikom pretovara na obližnjoj Autobuskoj stanici, čime je sebi obezbeđivao skoro besplatno grejanje u zgradi, koja nema parno grejanje.

                  Imao je i penziju, koju je časno zaradio u lozničkoj „Viskozi“ kao vredan, odgovoran, čestit i pošten radnik, koji nije imao ni dana bolovanja. U Loznici je odlično primljen, kao mlad, dobio je među prvima stan, stvorio dobru porodicu. Uvek je bio agilan da radi, kažu komšije.

                       -Ne kaže se džabe u narodu da je starost teža od bolesti -kaže dr Živka Mićanović Cvejić, diplomirani psiholog. – Usamljenost je veliki problem i muka za mlade, u punoj snazi života, a tek je preteška za stare. Vidi se da je nesretni čovek dok je bio u snazi radio, a kada je, zbog bolesti, morao da prestane da radi, pao u melaholiju iz koje nikad nije izašao, već je izabrao najcrnji mogući način, da počini suicid. Rad ga je održavao i fizički i mentalno.Kad je prestala akcija u radu, usledio je, bez sumnje, mentalni slom i odluka koju je doneo.

                     Zato je, kaže naša sagovornica, „jako važno da porodice daju sve od sebe kada su u pitanju stariji ljudi, posebmo kad ostanu bez bračnog druga, a muškarci se u ulozi udovaca mnogo teže snalaze od žena“.Uz porodice, važan je odnos i sredine ali i nadležnih, koji treba da ponude više sadržaja za najstrarije sugrađane, jer nemaju svi mogućnosti da idu u staračke domove.

                  M.Đ. kao da je planirao samoubistvo, kao da je tražio mesto gde će da ga počini.Pronašao je prolaz kod kafića, gde su bile metalne šipke na koje je zakačio omču, koju je potom povukao snažno do smrti…

V.Mitrić