Soko Grad: Mitropolit Joanikije predvodi svetu arhijerejsku liturgiju

U Soko Gradu kod Ljubovije, u crkvi manastira koji je nedavno upokojeni vladika Lavrentije podigao kao svoju zadužbinu, u toku je sveta arhjerejska liturgija koju predvodi Mitropolit crnogofsko-primorski Joanikije Mićović sa arhijerejima i sveštenstvom, nakon čega će biti služen četrdesetodnevni parastos blaženopočivšem Episkopu šabačkom Lavrentiju.

Izvor: Vladimir Mitrić

U ime Grada Loznica i gradonačelnika Vidoja Petrovića, koji je opravdano sprečen, parastosu blaženopočivšem episkopu Lavrenitiju, prisustvovali su pomoćnik gradonačelnika Ljubinko Đokić i član Gradskog veća Milan Nedeljković.


Episkop šabački Lavrentije (Trifunović) rođen je 27. januara 1935. godine u selu Bogoštici, nadomak Krupnja. Završio je bogosloviju Svetog Save i Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. Godine 1958. postaje jerođkon, a 1961. godine biva rukopoložen u čin jeromonaha. Nakon toga, dve godine je bio duhovnik crkve Ružice u Beogradu, u kojoj je sa velikom pažnjom, brigom i ljubavlju primao sve one koji su zbog svojih potreba dolazili tražeći žive reči utehe. U daljem toku svoga života služio je kao paroh na Kupresu i kao profesor bogoslovije u manastiru Krki. Svoju arhipastirsku delatnost započinje davne 1967. godine, kada 15. jula biva hirotonisan za vikarnog episkopa patrijarha Germana, sa titulom Episkop moravički. Dve godine nakon toga, postaje Episkop bogomčuvane Eparhije australijsko-novozelandske i Eparhije zapadno-evropske. gde ostavlja neizbrisiv trag.

Ustoličen je u Londonu, marta 1969. Pored Londona, boravio je još u Diseldorfu i Himelstiru. U pomenutom Himelstiru je osnovao Eparhijski centar i štampariju. Upravo ovde je u jako nepovoljna vremena za našu Crkvu štampao dela Svetog vladike Nikolaja, te ih vraćao srpskom narodu kao melem za izmučene duše, koje su tražile svoj put ka Hristu. Godine 1989. biva izabran za Episkopa šabačko-valjevskog, preuzevši na sebe breme svog prethodnika Episkopa Jovana, koje je dostojno do svoje končine nosio. Ustoličen je u Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Šapcu 23. jula 1989. godine. Na tronu Eparhije šabačko-valjevske ostaje sve do 2006. godine, kada Eparhija biva podeljena na dva dela, te od te godine postaje Episkop šabački. Ovo je učinio, kako je za života govorio „kako bi umnožio, jer dvojica uvek mogu da učine više no jedan“. Dužnost Episkopa šabačkog obavljao je služeći Vaskrslom Hristu i majci Crkvi sve do svoje končine. Prema svojoj pastvi se ophodio sa očinskom ljubavlju i brigom, o čemu svedoče i mnogi primeri štampanja duhovne literature, koju je na poklon delio vernicima, zarad usavršavanja u ljubavi Božijoj. Učestvovao je na mnogim crkvenim sastancima, držeći predavanja i izlažući referate, kao izaslanik Srpske Pravoslavne Crkve u Svetskom savetu Crkava. Posredovao je pri rešavanju raskola u Americi, koji je predstavljao ogroman problem sa ogromnim posledicama. Dva puta je bio član Svetog Arhijerejskog Sinoda, kao i administrator Eparhije valjevske. Uz to, bio je jako poštovan diljem Evrope, koju je za života obišao, sejući seme pravoslavne vere i svedočivši veru u Hrista na delu. Pored maternjeg, govorio je nemački, engleski i ruski jezik. Takođe, važio je za najvećeg poetu među episkopima. Bio je, kako je patrijarh Porfirije u posmrtnom slovu nad odrom episkopa Lavrentija rekao, „čovek Hristov, koji nije pravio razlike među ljudima“.

Blaženopočivši Episkop šabački Lavrentije mirno je usnuo u Gospodu 23. januara 2022. godine u Šapcu, okružen svojim najbližim saradnicima.