Povodom smrti episkopa Lavrentija gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović, uputio je izraze saučešća Sinodu Srpske pravoslavne crkve, Eparhiji Šabačkoj, monaštvu, njegovoj rodbini, vernicima i svima koji su sa žaljenjem primili vest o njegovom večnom odlasku.
– Naša Eparhija i Srpska pravoslavna crkva ostala je bez još jednog odanog pastira i duhovnika, neumornog humaniste i Hrišćanina, svog episkopa i pisca, njegovog preosveštenstva Lavrentija. Loznica i celo Podrinje ostalo je bez velikog pregaoca koji je snagom vere i ljubavi u izazovnim vremenima uzdizao duhovne vrednosti.
Otišao je čovek koji je svojstvenim glasom razuma kao naš savremenik doprineo podizanju najvećeg broja hramova u ovom kraju. Više decenija bio je simbol i moralni autoritet, zaštitni znak za sve što je u teškim danima predstavljalo iskre svetlog uma i dostojanstvenog života.
Moji prijatelji i poznanici su o episkopu Lavrentiju, čije je svetovno ime Živko Trifunović, govorili kao čoveku hrišćanske skromnosti i velikog preporoda. Učio nas je pokornosti pred velikim ciljevima i nepokoru prema mržnji i omalovažavanju. Gnušao se na laži i pakosti, ali je bio čovek koji je umeo da prašta. Celu eparhiju, koja se do pre dve decenije prostirala i Mačvanskim i Kolubarskim okrugom, smatrao je Hristovom zidanicom pa je i nju ličnim doprinosom zadužio stalnom brigom za dobrobit i interese svih građana.
Episkop Lavrentije bio je više puta naš cenjeni gost. U Loznici je osveštao hramovne temelje danas jedne od najvećih bogomolja u Srbiji, Hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Lagatoru, zatim, kada smo u poseti imali Patrijarha Irineja, u oktobru 2010. godine kada smo kapitalno uređivali i opremali novi kompleks oko stare lozničke crkve na Šancu, u vreme manifestacija povodom dva veka od Boja na Loznici.
Rado je naš vladika dolazio da zajedno proslavimo dan grada 16. jun, na Vukove sabore, da osvešta nove crkve u Lozničkom Polju, Voćnjaku. Dolazio je na jubileje u Tronoši, a na njegovu inicijativu za svetitelja proglašen je prvi učitelj Vuka Karadžića Stefan Tronoški…
Svojom pojavom na svakom mestu upućivao je na uzvisito gospodnje poslanstvo i saznanje da i u najtežim vremenima žive najveći ljudi. Svaki razgovor sa njim bio je za mene veliki dar jer je u svojoj dobroti bio nesebičan.
Smatram da je tako omiljeni naš vladika, koji se jedno vreme školovao u našoj Gimnaziji, predstavljao cvet srpskog hrišćanstva u velikoj evropskoj bašti vere i kulture.
Zahvalan sam za prijateljstvo, mudrost, čestitost i dobrotu kojom nas je obasipao naš vladika, navodi se u telegramu saučešća gradonačelnika Petrovića.